Josip Križmanić (* 1926)

Josip Križmanić

Josip Križmanić rođen je 16. 03. 1926. u Gologorici. Njegova biografija počinje 26.01.1943 godine kada ga sa ostalim mladićima iz sela Gologorica odvode njemački vojnici u logor za odmazdu četiri njemačka vojnika koje su ubila dva brata iz sela. Vraća se kući te uoči pada Italije odvode ga talijanski vojnici uz optužbu da je politički osumnjičenik (suspeto politico). U to vrijeme previranja partizani su primali stanovništvo u svoje redove a taliani su ih „uzimali“ da ne bi otišli u partizane. Josip je završio u zatvoru pokraj Firenze od kuda je nekolicina njih uspjela pobjeći i krenuti prema kući. Putovali su dva dana, kretali su se kroz Bologna - tunel gdje su zaustavljeni pa su čekali 17 sati kako bi mogli nastaviti. Uzimaju vlak (cargo bestiane) za transport životinja do Mestre gdje su izašli i krenuli dalje pješice. Hranili su se grožđem iz vinograda na koje su nailazili po putu.Kod Trsta iz zaustavlja njemac i Josip bježi jer nije imao dokumente. Srećom, naišli su na mladića koji im pomaže da se smjeste i nahrane. Odveli su ih do granice a po putu su ostavljali srušena stabla kako njemci ne bi mogli proći. Došli su do Buzeta gdje su ih nakon dva dana preuzeli partizani i odveli u Rovinjsko selo. Tamo su ih držali desetak dana. Josip je uspio pobjeći tijekom jedne akcije kada su partizani vodili petnaest „fašista“ da ih srede. Tijekom podvođenja napao ih je avion i svi su pobijeni. Kod kuće, Josip je imao goveda koje je gonio na pašu. Po dolasku njemaca stanovništvo je bilo u strahu a kako je seoski svećenik znao njemački jezik objasnio je vojnicima da su ljudi miroljubivi te da se neće boriti. 20.03.1948 Josip dobiva poziv za vojsku ali nije htio ići te je odlučio pobjeći. Nekoliko sumještana dogovorilo se sa čovjekom iz Žminja da im pomogne pri bijegu. Kada su mu platili on ih je prevario te ih odveo direktno pred stražu. 500 metara prije ulaska u selo Prodani uhvatili su ih partizani te ih odveli u zatvor, prvo u Pazin i Buzet a kasnije u kažnjenički logor. Josip je završio u zatvoru u Zagrebu. Dok su ih podvodili bili su vezani dok nisu stigli do stanice - Disciplinski bataljon u Vrapču. Vojnici su bili naoružani drvenim puškama i jako grubi. Po dolasku morao sam odabrati ili ostanak u Vrapču ili u vojsku. Odabrao sam vojsku.  Iste godine raspituje se kako i na koji način bi mu se priznao boravak po zatvorima, logorima i vojsci. Bila su mu potrebna tri svjedoka koja će potvrditi njegovu priču. Imao je dva svjedoka ali ga se treći nije mogao sjetiti( Grgo Radolović ). Kroz razgovor Grgo ga se sjetio  i posvjedočio Josipovu priču. Nakon toga Josip piše molbu i odlaze svi skupa u Beograd pred komisiju. Rečeno mu je da za mjesec dana dobiva rješenje i milijun dinara, što je tada bilo puno novaca. 1964 na Veliku gospu dobiva novce, pa opet nakon par mjeseci još dva i pol milijuna dinara. Za te novce Josip kupuje najbolju zemlju u Gologorici.I danas živi u Gologorici mirnim životom.