Ivan Crnčić

* 1928

  • "Kako je i kad završio rat u Krku? A 55., 55. je završio tu. Završio je najzadnje u Krku. Ja mislim da najzadnje. U Puntu, u Krku, i.. To su ovi partizani došli u Vrbnik. Te čete iz Senja i ovamo su došli s brodicama u Vrbnik. I onda iz Vrbnika su napali Punat i Krk. I oslobodili su Krk i Punat. I cijeli otok Krk onda. I kako ste proslavili? Hahaha, a slavlje je bilo. Zna se kako smo slavili. To se slavilo na veliko, ali u Krku je bilo slavlje. Tako kasnije kad je bilo oslobođeno. A poginulo je naših. I naših i njihovih. Dosta u Krku, baš u mjestu Krku. Bilo... Bilo, poginulo ih. Ali ja ne znam točni broj. Ali znam da je bilo poginulih, jer smo bili drugi, treći dan tamo, još su mrtvaci bili. Tamo smo vidjeli da su mrtvaci i tako."

  • "U Puntu, u Krku, i u Malinskoj su bili Nijemci. I jednom zgodom se je nasukao jedan brod u kojem su bili Nijemci. I taj... Tamo su išli partizani. Nijemce su zarobili. A brod... Što je god je bilo na brodu su uzeli. I došlo je 10 vozova iz Omišlja u..., na Hlapu. I tu... To nam je bila najteža noć u cijelom ratu, jer su se onda iskrcali kod doma u Hlapi. Tu u sredine Hlape. A mi smo to sve, kad su oni otišli, prenesli u bunkere. I nije nam moglo stajat u tim bunkerima. Jer to su bili bunkeri, cisterne su bile dvije, koje su bili šahta pokrivena s betonom. I tamo jedan sandučić ili nešto, nabacana drva i sve, na taj otvor. Tako da se nije vidjelo. A jedan bunker je bio kod našeg predsjednika, Darka Fanuka, u štali njegova oca. Gdje su bili ovce, odozgora i đubre. A odozdola je bila deka i ispod je bila jama iskopana i to je bio bunker. Sklonište gdje je bila hrana i sve ostalo je bilo. I tako smo to radili."

  • "Mladi svijet, mi smo se družili. Jako smo se družili sa svima. To selo je bilo malo, to nije bilo veliko selo. To je bilo samo 25 kuća. A bilo nas je u selu oko 80 stanovnika. Ali svi smo bili prijatelji, svi smo se nekako slagali, dogovarali, razgovarali. Jedan s drugim smo bili, cijelo selo je bilo prijateljsko. Zato smo i u ratu bili složni i prijatelji i živjeli. I kad je počeo rat? Kad ste čuli da počinje rat? Rat je počeo 1943. godine. I onda je u rat išlo 12 mladića iz našega sela. A nas je ostalo 13, koji smo radili u selu jer je u našem selu.. Iz našeg sela je bio predsjednik Kotarskog odbora i tamo su dolje delegati dolazili kod njega, tamo su dolazili svi iz Krka, predsjednici, članovi Partije. I tako se je razgovaralo. Mi smo vršili stražu po cijele noći. I na stražu smo i mi, i ja, odlazili, i moji prijatelji, ali nismo nikad mi prijatelji mladi išli zajedno. Nego, nas su postavljali sa starijima, koji su već služili vojsku i sve. A imali sm dvije puške. I te dvije puške smo mijenjali. Tko je bio na straži, taj je uzimao pušku. A puška su bile sklonjene kad nismo bili na straži, u našoj štali, u sijenu su bile, zabodene, i tamo su stajale."

  • Celé nahrávky
Celé nahrávky jsou k dispozici pouze pro přihlášené uživatele.

Dijete s puškom na straži – „Nemam neprijatelja na svijetu“. Priča Ivana Crnčića

Ivan Crnčić 2022
Ivan Crnčić 2022
zdroj: Dominik Janovský

Ivan Crnčić je rođen 23. prvoga 1928. na otoku Krku, u Šoli. Povijest njegove obitelji je komplicirana, jako su roditelji bili iz susjednih sela – otac iz Hlape, majka iz Polja. Početak života gospodin Crnčić je preveo s majkom i djedom. Otac je radio u Južnoj Americi 27. godina, u Montevideu, vratio se 1959. Ivan Crnčić do 1960. bavio se poljoprivredom u Hlapi, gdje je njegova obitelj imala gospodarstvo. Tamo su uzgajali kukuruz, krumpir, pšenicu, volove, ovce. Poslije radio je u lokalnom transportnom poduzeću Tiha, koje je osnovao s drugima. Poslije, do umirovljena 2000. bio je zaposlen u Autotransu. Do sada sa sinovima, kojih ima dva, uzgaja masline.