...nismo tražili plaću, ni ništa, samo da idemo u borbu, da se angažiramo...
Jakov Rojnić rođen je 1925. godine u malenom istarskom selu Kovačići. Otac Paškvalin i majka Foška (rođena Draguzet) imali su dvanaestero djece od kojih je desetoro preživjelo. Obitelj je bila siromašna i majka je šivala odjeću susjedima kako bi prehranila obitelj. Otac je bio veteran Prvog svjetskog rata. Tijekom talijanske vlasti u Istri, njegovo prezime promijenjeno je u Roini. Talijansku osnovnu školu završio je u Petehima. Školu nije volio i radije je pomagao roditeljima u poljoprivredi. U njegovom kraju, ljudi su za partizane saznali kroz priče u rudniku Raši u kojem je i sam radio na istraživanju boksita. Nakon kapitulacije Italije otišli su kućama i pridružili se partizanima. Jakov je krenuo u organizaciju partizanskih jedinica. Njegova grupa došla je u Žminj neposredno prije njemačkog bombardiranja. Morali su se skrivati, a većih žrtava nije bilo. Tada je prvi put uzeo oružje u ruke. Tijekom rata prošao je kroz gotovo cijelu Istru, bio je ranjen u nogu, a tri njegova brata poginula su u ratu. Tijekom rata izvršavao je nekoliko opasnih zadataka poput postavljanja zasjeda na putevima, spašavanja savezničkih pilota i suboraca. Završetak rata dočekao je u Rovinju nakon čega je dobio zadatak čuvanja njemačkih zarobljenika. Njegova grupa prebacila je zarobljenike iz Pule u Rijeku. Pridružio se policiji, radio je kao policijski komesar u Motovunu. Uskoro je završio policijski tečaj nakon čega je radio na jugoslavensko - talijanskoj granici sa zadatkom sprječavanja krijumčarenja. U Puli je nekoliko godina radio i kao direktor nekoliko različitih poduzeća.