S tuberkulozom kroz fašističke zatvore.
Stáhnout obrázek
Petar Cukon je rođen u Medulinu 1922., gdje je završio talijansku osnovnu školu. Potječe iz siromašne zemljoradničke obitelji koja je bila jugoslavenski orijentirana. S pet je godina počeo pomagati roditeljima, čuvati krave i voditi ih na pašu. Veliki je utjecaj na njega imao otac koji je bio zarobljen u Rusiji kao austrougarski vojnik u Prvom svjetskom ratu. Godine 1933. odlazi na otok Krk gdje nastavlja školovanje u gradu Krku u učeničkom internatu. Pojavljuju je prvi znakovi tuberkuloze te se liječi u bolnicci na Sušaku. Upoznaje se s antifašističkim idejama, čita antifašističku literaturu, sudjeluje u političkim raspravama sa svojim profesorima i kolegama. Na Krku je dočekao i napad na Kraljevinu Jugoslaviju i njezinu okupaciju. Krk je bio okupiran od strane Talijana. Nekoliko dana nakon okupacije Italije vraća se kući u Medulin. Povezuje se s vodećim članovima antifašističkog pokreta između kojih su Mijo Pikunić i Mario Špiler. Da bi izbjegao mobilizaciju u talijansku vojsku odlazi u jesen 1941. na studij medicine u Ljubljanu gdje boravi do ljeta 1942. Ponovno se vraća u Medulin te se vrlo aktivno uključuje u antifašistički pokret. Održava tajne sastanke, raznosi antifašističku literaturu, piše i raspačava letke sakriva istomišljenike od progona policije. Uhapšen je u jesen 1942., te odveden u istražni zatvor u Puli u kojem boravi do prvih mjeseci 1943. Te se opet liječi u od tuberkuloze u zatvorskoj bolnici. Prebačen je s grupom zatvorenika u Rim u po zlu glasu poznati zatvor Regina Coeli. Na specijalnom sudu o zaštiti države u Rimu optužen je na devet godina zavora te je prebačen na izdržavanje kazne u zatvor Castelfranco kraj Modene. U zatvoru se sprijateljuje s talijanskim antifašistima. Castelfrancu boravi do ožujka 1944., kada je jedna veća grupa zatvorenika Hrvata oslobođena preko Crvenog križa i vraća se u Trst i Pulu. Do kraja rata bio je u pulskoj bolnici kamo ga je poslao dr. Egon Maroević jer je bolovao od tuberkuloze pluća. Oslobođenje grada Pule je dočekao u bolnici. Nakon rata jedno je vrijeme odbornik u Medulinu, a zatim odlazi u Zagreb na studij medicine. Nakon studija zapošljava se u pulskoj bolnici u kojoj radi do mirovine.
